Random Ramblings | When Your Mascara Is Done – but You Are Not.

empty-packaging-cosmeticsAn ode to all the spent products we can’t say goodbye to
/Oda svim potrošenim proizvodima kojih se ne možemo odreći

When I was a student, I could never spend too much on cosmetic products. Not because I was not allowed to, but because I didn’t have the means to. Adding to the cosmetics budget meant deducing from the budget for everything else, and the only thing I could cut from was food. Due to this I would often postpone renewal of my spent products because it wouldn’t be so healthy to skip three full days’ worth of meals because I had spent too much in a drugstore, right? And for this reason I have developed the habit of squeezing put every last drop from a packaging before throwing it away, and I would feel so much pain if I would throw something in the trash can knowing there is still enough product for three more uses!

Kada sam bila student, nikada nisam mogla previše potrošiti na kozmetiku. Ne jer nisam smjela, nego nisam imala. Dodavanje budžetu za kozmetiku značilo je oduzimanje budžetu za bilo što drugo, a jedino što sam mogla rezati od ionako minimiziranih troškova bila je hrana. Tako sam često odgađala obnovu potrošenih stvari jer ne bi bilo zdravo preskočiti tri puna dana obroka jer sam si dala oduška u dm-u na kraju mjeseca, zar ne? Zbog toga sam razvila naviku cijeđenja sve i zadnje kapi iz pakiranja nekog proizvoda prije nego se baci, i sve bi me duša bolila ako bih bacila nešto, a znala da unutra imam za još bar tri korištenja!


So satisfying to hit the bottom

There is something proud in the feeling of hitting the pan and finishing the product. When you can almost lick the pan how clean it is. (Okay, scratch that, we won’t be licking anything :D) It kind of reminds me of finishing a thing from a to-to list, for example at work. It would then look at it with satisfaction in my eyes and that smirk on my face, and then put it aside. I would give myself oneAttaboy! and dust my hands off. And with that, I would have an excuse to buy something new if I would find something I liked. (Now that there is an empty space in the drawer to be filled in, right?)

Tako je zadovoljavajuće doći do dna proizvoda

Ima nešto ponosno u tome kad dođeš do kraja pakiranja. Kada ga gotovo možeš polizati koliko je čisto. (Okej, zanemarite, nećemo ništa lizati :D) Malo me podsjeća na ono kad završim neki zadatak s to-do liste, na primjer na poslu. Sve ga onako zadovoljno pogledam, uz onaj osmjeh u kutu usana, i odložim sa strane. Sama sebi velim “taaako, bravo” i u mislima obrišem dlanove jedan o drugog. I još usto imam izliku i za kupiti nešto novo ako bi mi se svidjelo. (Treba ipak popuniti sad tu novu prazninu u ladici, jel?)

Artdeco-Talbot-Runhoff-blush-spent-broken-pieces

What is the reasonable choice?

But with financial reasons there were times with emotional ones standing right next to them. Do you remember this Artdeco Talbot Runhof Blush Couture limited edition blush, and how pretty it was when I got it? I even made a post about it 😀 And now, I have used it so much since, that the borders couldn’t keep themselves connected together and they just broke apart. Someone would have tossed them a long time ago, but I just don’t have the strength to do it. I am exactly between “Well it’s a shame to throw the rest away, after all you paid well for it” and “C’mon just throw it, you have three other blushes to spend”. A dilemma big time.

Što je razuman izbor?

No kraj financijskih razloga tu su znali stajati i emotivni. Sjećate li se ovog Artdeco Talbot Runhof Blush Couture limitiranog rumenila, koliko je prekrasno bilo kada sam ga uzela? Čak sam mu i posvetila post 😀 A sad, toliko sam ga istrošila i dotakla dno da se rubovi ne mogu više držati skupa i samo su popucali. Netko bi ga odavno bacio, a ja se jednostavno nemam srca rastati. Točno sam na pola između “Pa grehota bacati to što ga još ima, ipak si ga pošteno platila” i “Ajde više šikni to, imaš tri duga rumenila za potrošiti”. Nedoumica žešća.

spent-products

Olfactory memories

And fragrances! Various smells get directly to certain memories in our brains, and even when I use a perfume up, I would still keep a bottle and at least smell its neck, which retains its notes for long, long time afterwards, just like this Lancôme La Vie Est Bell EDP bottle. Sometimes I feel like I’m collecting garbage, and sometimes I’m so glad I still had the product to take me back to past.

Olfaktorna sjećanja

A tek parfemi! Razni nam mirisi direktno izvlače određena sjećenja iz zaborava, i sve i kad potrošim zadnju kap u bočici ja ju idalje držim, barem da mirišim vrat bočice, koji još dugo, dugo zadržava svoje note, poput ove Lancôme La Vie Est Bell EDP bočice. Ponekad imam osjećaj da skupljam smeće, a ponekad mi je tako drago što još uvijek imam određeni komad da me vrati u prošlost.

Dry mascaras are like Oprah for lumpy lashes (every one gets them)

And how forgetful of me is never to remember to buy a fresh product when its predecessor gets dry? Here I mainly mean mascaras, I mean I see that there is still some product left inside, but it had already dried and I can’t reach it enough! So I spin around the brush and scratch against the inside of a tube, and all that just to catch a few more lumps of the product. And to my unhappiness, the lump would attach to the brush, but would also be so dry I wouldn’t be able to comb it well on my lashes, so it would clump on top of an eyelash instead, sticking out or sticking to the eyelashes next to it – and there I have spider legs as lashes! No to mention, according to Murphy, how I discover that my mascara is dry exactly when I’m late for a big event. And it ruins my whole look. Ugh. That feeling when your mascara is done, but you’re not. gaah

Suhe su maskare kao Oprah za grudice na trepavicama (svaka ih dobije)

I koliko je zaboravno od mene uporno se ne sjetiti kupiti svježi proizvod kada se njegov prethodnik posuši? Ovdje najviše mislim na maskare, mislim vidim ja da ima još proizvoda unutra, ali se već posušio i nikako da ga dohvatim dovoljno! Pa grebem i vrtim četkicom u tubici, a sve ne bih li negdje zagrabila još koji zalutali grumen. I na moju nesreću, taj se grumen i uhvati, ali je toliko suh da ga ne uspijem raščešljati po trepkama, već se onako skupljen zaglavi povrh neke trepavice, i strši, ili se polijepi s onima do i eto mi paukovih nožica mjesto trepavica! Da ne spominjem da, onako po Murphyu, otkrijem to da mi je maskara posušena točno kad kasnim na neko bitno događanje. I tako mi se umrlja cijeli look. Nda. Ono kad mi je maskara gotova, a ja nisam. gaah

messy-dry-mascara-on-eyelashes-closeup

Veni, vidi, suffer

And I think that my cross to carry is to discover something, be thrilled by it, and – ta-dahthe product is being discontinued. And in my makeup bag there is the last sample you could buy. So how am I supposed to, so abruptly, say goodbye to my favourite piece? Just wonderful. It’s like somebody takes away great love from you even before it started. Oh Romeo, wherefore art thou Romeo?

Veni, vidi, pati

I čini mi se da je moj kozmetički križ taj da otkrijem nešto, oduševim se time, i – ta-na-na-naaam – proizvod se povuče s tržišta. A kod mene u neseseru posljednji primjerak koji se još mogao kupiti. I kako da se ja onda tako nasilno pozdravim sa svojim najdražim komadom? Predivno nešto. Kao da vam netko oduzme veliku ljubav prije nego je i počela. O, Romeo, zašto si Romeo?

spent-makeup


Call me crazy, maybe I should’ve thrown everything away. Old mascaras grow bacteria, blushes I have in large quantities anyway (so what would one broken mean to that), and the rest could be found in another form. I’m a hoarder, but can’t help it!
How do you handle situations like this? Do you throw products away as soon as they expire, or it get smashed, or a bit dry? Do you immediately replace it or fight to the very last drop, just like I do? And do you keep some old perfume bottles?

Ma možda sam i luda, možda sam to sve davnih dana trebala baciti. Maskare nakupljaju bakterije, rumenila i tako imam previše (pa što znači jedno razbijeno), a ostalog će se uvijek naći u nekom drugom obliku. Hrčak sam, ali ne mogu si pomoći!
Kako vi rješavate ovakve situacije? Bacate li proizvod čim mu istekne rok, ili se razbije, ili malo posuši? Uzimate li mu odmah zamjenu ili se kao i ja borite do zadnje mrvice? I čuvate li neke prazne bočice parfema?

Cydonia :*

Follow:
  • Ana Dabić

    Radim sve isto što i ti. Baš sam nedavno imala isti problem s Catriceovim rumenilom. Što je najbolje, znaš da su njihova rumenila jeftina. Prošle jeseni dala sam si zadatak potrošiti ga jer mi zbilja već dugo stoji, a imam još točno 7 rumenila u kolekciji (obožavam šminku i skupljačica sam). Prije cca 3 tjedna sam mu došla skroz do rubova, još malo više nego ti na ovom svojem. I onda se rasulo u komadiće. Još tjedan dana sam ga uporno razvlačila, koristila ga tako zdrobljenog, skidala mu sve bogove, a onda sam ga konačno bacila. I bila sam ful ponosna jer, realno, potrošila sam ga. Ista stvar je i s maskarama, puderima, čime god hoćeš – cijedim, režem ambalaže itd. Manijak sam. Jebiga.

    • Cydonia

      Sad kad si spomenula mrvljenje Catriceovog rumenila, sjetih se da sam isto nekad radila s jednim od Deborah, prekrasna nijansa i nikako se rastati. Nasmijala sam se na ovo skidala mu sve bogove 😀 Ali neka si ga potrošila, što kažeš taj ponos ipak nešto znači nama koje samo gomilamo kozmetiku! A što se manijaka tiče, dvije smo 😀

      • Ana Dabić

        Istina! Nema većeg zadovoljstva nego potrošiti nešto od šminke! Sad sam si zadala riješiti dva mono sjenila i ne odustajem dok im barem dno ne proširim. Sretno nam s trošenjem! 😉

        • Cydonia

          Baš, nek nam je sretno trošenje 😀 Ja se sad osjećam inspirirano očistiti šminku večeras i isto ću si zadati neke proizvode da ih potrošim, stol mi je kaos :Đ

  • Mare

    Priča jednaka tvojoj, svaki primjerak šminke u školskim i studentskim danima sam teškim odricanjem kupovala i svaki mi je značio cijeli svijet. Navika ostala do dana današnjeg, tubice režem i proizvode koristim do zadnje kapi, teglice od krema, bočice parfema, potrošene maskare…skupljam, slažem, divim im se. Onda ih u jednom trenutku sve pobacam i započnem novu turu skupljanja. Palete, rumenila, sjenila, bronzere, highlightere…se niti ne tudim trošiti do kraja, čuvam ih, volim ih, ne želim ih baciti. Izgovori! A proizvodi koji mi ne odgovaraju su posebna priča, razljute me pa ih ipak iskoristim za drugu svrhu, losion za tijelo često završi kao pakung za kosu, krema za lice kao krema za ruke, tonike umiješam sa glinom kao masku za lice… Nisam više u nestašici kao u mlađim danima, ali navika je ostala da sve što kupim potroši pa bilo to milom ili silom.

    • Cydonia

      Tvoj mi odgovor zvuči kao poezija, baš kao oda našoj ljubljenoj kozmetici! 😀 Dobre ideje za ovo miješanje i prenamjenu, nije mi nikad palo na pamet dodati glinu u tonik iki losion za tijelo kao pakung za kosu! Jesi li tako ikada otkrila da takva prenamjena bolje funckionira od nekog proizvoda koji koristiš inače ili je samo dovoljno da se ne baci skroz?